Ljubav čista kao suza / Љубов чиста како солза

TRIBUTE TO TOŠE PROESKI

Neka na ovom mjestu bude sve vezano uz idola našeg Aleksandra...

ARIA (ZRAK)

Znas
tako se radjaju
bajke koje bih volio imati
u svim svojim snovima
i ispricat cu ih
kako bih letio u rajeve koje nemam
i nije lako ostati bez vila koje bi lovio(oteo)
i nije se lako igrati ako ti nedostajes

Zrak kako je slatko u zraku
skliznuti iz ovog mog zivota
Zrak udahni mi tisinu
ne reci zbogom vec podigni citav svijet
da
ponesi me sa sobom
medju andjeoske tajne
i vragolaste osmijehe
a ja cu ih pretvoriti u sitna njezna svjetalca
i uvijek cu uspjeti pobjeci medju sarene boje koje treba razotkriti
i uspijet cu i dalje cuti onu muziku

Zrak kako je slatko u zraku
skliznuti iz ovog mog zivota
Zrak udahni mi tisinu
ne reci zbogom vec podigni citav svijet
Zrak zagrli me

letjet cu
zrak vratit cu se u zrak
koji me odvodi iz mog zivota
zrak pustit cu se u zraku
Zrak kako je slatko u zraku
skliznuti iz ovog mog zivota
zrak pustit cu se u zraku

Zemljo snova,
evo ga!
Došao je još za jutra
umjesto rose,
umjesto sunca,
pre, ali prerano,
došao je tebi
ne znajući da nije vrijeme.
Prihvati ga,
dragocjen je,
jedan
jedini
neprežaljeni.

Zemljo snova,
čuvaj ga!
Došao je tebi
ne brojeći srca
koja je prepolovio...

Došao je tebi....srce mi je slomio...

@tajnamoja...

Tajnamoja,samo mogu da kazem da sam zadivljena tvojim stihovima,da ih citam i placem,uzdisem i drhtim.Prekrasno... :flower: :star 2:

Još malo mojih pjesama...

MOJA POLJA

Na mojim poljima
Zastale su magle
Pokrilo ih inje…
Izgledaju tužno,
Ubit će ih zima
I odluke nagle.

Na mojim su poljima
korovi gazde
obasjala ih zora…
izgledaju ružno
ubit će ih ljubav
koja jednom doći mora.

Na mojim su poljima
Koraci gosti,
Na tren pomislih da su tvoji,
Al zalud se nadam,
Oprosti!

SANJALA SAM...

PLEŠEM S TOBOM VALCER U VODI DO GLEŽNJA
ZAGRLJENI ŽIVIMO U NESTVARNOM SVIJETU
IMATI TE ZA SEBE PUSTA JE TEŽNJA
UŽIVAT ĆU DOK MOGU U SVAKOM MOMENTU

DRŽAT ĆU TE ČVRSTO NA OBALI MORA
I LJUBIT TE NJEŽNO, NE TRUDIT SE STAT
LJUDI ĆE ZASTAJAT OD DIRLJIVOG PRIZORA
A MI ĆEMO SAMO ŠUTJET I PLAKAT.

VEĆ SUTRA ĆEŠ MOŽDA OTIĆI DALEKO
U ZEMLJU GDJE NEMA NI MORA NI MENE
GDJE ĆE TE ZA PLES ZAMOLIT DRUGI NETKO
U OBLIKU DRAGE I STRPLJIVE ŽENE

NEKA! IONAKO ĆEMO SE VJEČNO VOLJETI
ZABRANJENOM LJUBAVI, NEOSTVARENIM SNOM
BEZ OBZIRA ŠTO NEĆEŠ JOJ ODOLJETI
TVOJE SRCE NIKAD NEĆE ŽIVJETI S NJOM.

VAŽAN JE OVAJ TRENUTAK I ODGOVOR NA SVE,
PLES NA TVOJIM NOGAMA VJEŽNO ĆU PAMTIT
NIKAD VIŠE NIKADA NEĆE BIT LAGANIJE-
OBASJATI PROSTOR, SVOM LJUBAVLJU PLAMTIT.

ZBOGOM

Za tebe miris, osmijeh i šminka
smjelo je reći da te već volim,
zažalih što nisam više klinka
bezbolnije da te prebolim.

Jer znam da ideš u neki svoj raj
tamo gdje nema ćudljive mene,
gdj ećeš na svoj način čekati kraj
tihe svoje čežnje obojene.

Plačem ti, al nećeš zbog tog doći,
uzalud razlivena maskara,
otišle su tajanstvene oči,
ko obale Madagaskara...

OBOJE SMO PLAKALI NA KRAJU

Gledaše nas zagrljene
ispunjene smrtnom tugom
ne znajuć' da dio mene
nikad neće otić' drugom.

Sjećanje, sve što imamo
muklo me tuče i tuče,
Nemoj da ti budem samo
duga staza na putu do kuće.

Ružne me slutnje ubiše
nisam disala niti se pomakla
ko simbol za nikada više
mahnuše si ruke preko stakla.

Jer i sad me isto zaboli
Oni što su vidjeli to znaju
oboje smo šutjeli od boli.
Oboje smo plakali na kraju.

TI, JA I JASTUK

Večeras ću pustiti kosu da spava
tamo gdje je nekad provodila noći
meni još uvijek najdraža glava
meni još uvijek najljepše oči.

Ako biva tamo tvoj negdašnji miris
pustit ću i čula da uživaju
odletjet ću s njima do tebe-u vis
dopustit im malo da snivaju.

Svu ljubav prema tebi osjetit će jastuk
kad ti ionako više nisi tu,
jedini zvuk što prekrit će muk
bit će vrisak duše u dubokom snu.

DAJ MI OBEĆANJE

Dopusti ovom utopljeniku
dotaći tvoje obale,
ostvari barem dio
što su usne obećale.

A usne su dale obećanje
da me, kada odeš
nećeš voljet ništa manje

da ne plačem tješit ćeš me pismima
da se sjećam molit ćeš me mislima

Daj mi obećanje, da ćeš
kada odeš
prvo pomisliti na vraćanje
na onu što si ostavio
da vene bez tebe.

Jer jednostavno, sudbina je htjela:
ispričati nećemo do kraja
priču započetu;
plače mi svaki dio tijela
jer kad sam imala tvoju pažnju
osjećala sam se kao najvažnija
osoba na svijetu!

Ah, prođoh hladnoće nečovječne
prođoh oluje i nevremena
ne nađoh tajnu mladosti vječne
al nađoh ljubav za sva vremena.

Gdje su, ne znam, i koje su vode
znam da sam plovila neustrašivo
znam da sam pustila da me zavode
sutoni i magle-sve gdje si se skriv'o.

A zamalo ostavih srce na sprudu
jer sreća je bila vijeka kratka
zamalo otputovah, unatoč trudu
na jedini put bez povratka.

No nikad više, teško je znati
istog kao ti, Bog mi neće poslati...

MOJ OPROŠTAJ

Mi to samo tutnjimo kroz noć
Možeš proviriti kroz to malo svjetla
što provlači niti
kroz usku stijenku stakla...
Ne ledimo se...
Je li to brezina sjena
pronašla pravi put kroz ljeto
baš ovo što tek počelo je?
Progutat ću i posljednji privid
da sam te davno vidjela
posljednji puta....
Kao da sam znala.
Ljubičasto se provlači
kroz svaku moju stanicu
poput sutona, tropskog voća
tvoje boje omiljene....
Između nas stoji svašta,
i ceste, i planine,
i žičana ograda, i rijeke...
Ona pjesma koju sam čula jučer
odzvanjala je prazninom
i tražila te.
A ti si bio tamo gore...

I uvijek će kroz južni vjetar
prodirući kroz valove,
nošena na krilima ptica
odzvanjati ta pjesma
čeznutljivo dozivati tvoje ime
Tošeeee....Tošeeeee....
A ti je nećeš moći čuti....

Ljudsko tijelo, krhko a snažno, savršeno a puno mana…
Ove naše nježne godine i vrijeme u kojem nam se događaju
Najvažnije stvari, a tebe nema više…
Ovo naše proljeće bilo je čarobno, tko ti ne da da proljeća vidiš?
Ovo naše ljeto i miris vreline i vjere u Boga, a ti ga ne doživi….
Umjesto tebe kuca mi srce, umjesto tebe udišem zrak.
Čuješ li noću kad se svjetla ugase duboke uzdahe
Jecaje od bola?
Čuješ li molitvu svoje majke i teške korake svoga oca?
Čuješ li otkucaje slomljenog srca svoje drage?
Čuješ li očajne vapaje milijuna duša?
Osjećaš li toplinu i snagu? Vidiš li odgore – dolje?
Poljubili bi te svi, kao sreću, kao anđela…
Sve te osjećaje, ja na sebe preuzimam svaki dan, svaki tren
I ne lomim se. Već se izgrađujem kao div
Ja sam nova Ja, tijelom ista ali dušom tvoja.
Nema zahvalnije duše od moje jer nema
Ljubljenijeg bića od tebe….

Tko ti je zabranio da se nasmiješ,
da razvučeš usne od uha do uha,
da iz grla što čisti je biser
ne izađe više iskreni smijeh?
Kakva šteta, kakav grijeh!
Tko ti je zabranio da pjevaš,
Da nikada više ne ispustiš zvuk,
Da nakon tebe ostane pustoš,
tuga, šok, očaj i muk?
Tko ti je zabranio da budeš čovjek,
Po svojoj zemlji da hodaš voljen,
Da budeš uzor i ponos svima,
Dušo, anđele, brate,
Ostat ćeš zauvijek
svet i nepreboljen.

Neću da mi budeš blizu kad se budem lomila ko staklo,
kada budem plakala bez glasa i jecala bespomoćno.
Neću da budeš svjedokom umiranja duše,
krikova bez kajanja, zgrčenog tijela zbog bolnog saznanja.
Ne dolazi, molim te, kad raspadam se od suza i nemoći,
kad dotičem dno beznadne sudbine.
Dođi kad sve prođe. Kad sam opet dobro.
Tek jedna sam od mnogih što tuguje u mraku za Tobom,
Ljubavi mog života.

KAD RUKE SKLOPIH U MOLITVU TEBI
TRAŽIH TI USNE I OČI BLAGE
NE VIDJEH DALJE OD SVOJIH HTIJENJA
TOLIKO SU UVIJEK BILE DRAGE.

TOLIKO IH HTJEDOH DOŽIVJETI SAME
U DANE KAD LOMIM SE CIJELA
KAD SU MI OČI UPLAKANE
I TREBAŠ MI VIŠE NO ŠTO VIH HTJELA.

A ZNAM DA SI SAMO ANĐEO U BIJELOM
I IMAŠ PUNO BOŽANSKIH MOLBI
NE SMIJEM TE UVIJEK TRAŽITI POMOĆ
NE MOŽEŠ UVIJEK BITI MI U SOBI.

ALI PRONAĐI NEKAD VRIJEME ZA MENE
KAD RIJEŠIŠ TUĐE, VAŽNIJE MUKE
TEK TAD MI DOĐI U MOLITVI TIHOJ
IZMEĐU DVIJE SKLOPLJENE RUKE.

Previše to boli.
Plačem kao beba...
Ispričat ću djeci
Priču o princu
Čudesnoga glasa
I čudotvorne snage,
snage da pokreće
Umrtvljena srca,
ukočene usne,
Zgvrčene ruke.
Tolika moć od jednog čovjeka!
On je Toše – ikona i tajna,
božilak i fener,
Nedostaješ mi, moja tugo…
Plačem djeco moja,
to je ljubav, ništa drugo.

Na grob ću ti doći u smiraj života
Kad posložim sve životne kockice
da još jednom vidim što je ljepota
da zadnji puta ugledam ti lice.

Da uživam moleći u tišini
i sjećam se sretnih dana mladosti
kada si bio kralj na svojoj bini
i izvor jedine prave radosti.

U tvoj rodni grad doći ću stara
Još posljednji puta kralju se poklonit
dokazat da u srcu još ima žara
od vatre što nije ni prestala gorit.

Ako bude sreće pozvat ćeš me k sebi
I osmjehom prihvatit moje zrele godine
Ja umrijet ću sretna jer ići ću k Tebi
U trenu kad šapatom dozivam ti ime.

NE RONI SUZE U DRHTAVE RUKE
NE PLAČI ZA MNOM LJEPOTICE MOJA
JA UVIJEK ĆU BITI OVDJE ZA TEBE
ŠTOGOD DA BUDE LJUBAV SAM TVOJA.

NE LOMI SI SRCE ZATO ŠTO NISAM
U OVOM ŽIVOTU SUPUTNIK TVOJ
JA IPAK ĆU BITI TU DA TI DAM
SNAGU ZA SVAKI ŽIVOTNI BOJ.

NE PLAČI ZA MNOM LJEPOTICE MOJA
JEDNOM SE VOLI TAKO DO DNA
PRUŽI MI SADA TRENUTKE SPOKOJA
PRUŽI MI MIR KOJI MI TREBA.

KAKO SAM GRLIO I BIO PAŽLJIV
I OPET ĆU BITI NA MNOGO NAČINA
I DALJE SAM S TOBOM KO DA SAM ŽIV
NO UMJESTO GLASA SAMO JE TIŠINA.

KRENI MOSTOM MOJE DOBROTE
PRODUŽI NEDOVRŠENU CESTU
JER ŽELIM DA SRETNE ZAUVIJEK BUDU
SVE MOJE LJUBAVI NA OVOM MJESTU.